Histamin

Osim sposobnosti tijela da ovaj amin proizvede samo, histamin se nalazi i u mnogim namirnicama koje nam se svakodnevno nalaze na tanjuru. To nije ništa opasno ukoliko raspolažemo količinom enzima dovoljnih da ga razgrade, no problemi mogu nastati ukoliko nije tako, manifestirajući se simptomima poput alergijskih reakcija. Glavobolja, osipi, crvenilo kože, otežano disanje, kihanje i začepljen nos, suzenje očiju, probavni problemi i nesvjestica tek su neki od njih.

Dijagnoza krvnim pretragama

Budući da se alergija na histamin ne može dokazati uobičajenim alergološkim testovima, da nismo opskrbljeni dovoljnom količinom enzima za njegovu razgradnju počesto saznamo tek kada se pojavi neki od spomenutih znakova. A osim specijalnim krvnim pretragama dijagnozu alergije na ovu tvar, vođenjem dnevnika o namirnicama koje smo u organizam unijeli te simptoma koji bi se eventualno poslije pojavili, možemo postaviti i sami.

Svježa i neprerađena hrana u sebi sadrži nimalo ili vrlo malo histamina, no prerada poput sušenja, dimljenja, kuhanja ili kiseljenja povećava njegove razine. Namirnice u kojima se nalazi najveća koncentracija ove tvari su dimljeno meso i riba, sir, kiseli kupus, konzervirana hrana, zatim pivo, vino, kruh i ostali pekarski proizvodi koji sadrže kvasac, sojin umak, senf, kečap, kava i crni čaj. Od svježe hrane, odnosno voća i povrća spominju se kruške, banane, kivi, jagode, maline, rajčica, patlidžan i gljive. A ima ga čak i u kikirikiju, orasima i sjemenkama suncokreta.

Količina u svakoj od njih dakako varira, pa se intolerancija kakvu biste pokazali konzumacijom primjerice, kiselog kupusa se možda uopće neće manifestirati jedete li kruh ili kruške.
Ipak, ukoliko sumnjate na alergiju svakako zatražite pomoć i savjet liječnika kako bi utvrdio radi li se doista o istoj, jer čak i ako nemate tegobe koje bi zahtijevale tretman lijekovima, neki od njih koje biste možda u budućnosti morali uzimati, sadrže u sebi histamin, što bi vam tada samo moglo donijeti više štete nego koristi.


Upala mjehura

Bakterije uglavnom nisu opasne, ali problem nastaje kada se, zbog nekih pogodnih uvjeta, previše razmnože te izazovu upalu. Iako su one najčešći uzročnici raznih bolesti, ipak bi, prije početka kure antibiotika, valjalo provjeriti je li došlo možda do nastanka kamenca, pijeska, suženja mokraćovoda ili upale bubrega.

Cistitis se također može dobiti i zbog pada imuniteta ili sjedenja na hladnom mjestu, a kada se jednom pojavi vjerojatno ga se nikada nećete moći potpuno riješiti.

Neugodni i bolni odlazak na WC

Simptomi upale mjehura su uglavnom vrlo neugodni, a ponekad i izrazito bolni. Jedan od najistaknutijih je svakako pečenje pri mokrenju, ali i bol i povećana potreba za odlaskom na WC. Ponekad se u mokraći mogu naći i tragovi krvi, a ona je uglavnom mutna i iznimno neugodnog mirisa. Također je prisutna i vrlo jaka i neugodna bol u cijelom području zdjelice, poneka popraćena i visokom temperaturom. Ovi simptomi su gotovo uvijek specifični za cistitis, tako da se s velikom sigurnošću može reći o kojoj se bolesti radi. Ipak, ako niste sigurni, ili ako bolovi postanu prejaki, najbolje se obratiti liječniku.

Upala mjehura se najčešće liječi uzimanjem prikladnih antibiotika, no to se nikako ne bi trebalo činiti samoinicijativno. Pogrešni antibiotici mogu pogoršati probleme i dovesti do ozbiljnih komplikacija.

Za one koji pod svaku cijenu žele izbjeći uzimanje lijekova, ali i one kojima su simptomi nešto blaži, preporučuje se ispijanje čajeva, i to Uvin H čaj i čaj od brusnice. Ta dva čaja nikako ne bi trebalo piti u isto vrijeme, jer se njihova bazično – kisela svojstva međusobno poništavaju. Naravno, uvijek je dobro piti i velike količine druge tekućine te izbjegavati alkoholna i gazirana pića.

Upala uha kod odraslih

Postoji upala vanjskog uha i upala srednjeg uha.

Upala vanjskog uha se javlja nakon dužeg vremena provedenog u vodi, a zbog povećane vlage lakše se razvijaju mikroorganizmi. Ona se liječi antibioticima i protuupalnim lijekovima, a može biti veoma bolna.

Upalu srednjeg uha karakteriziraju sekret u srednjem uhu, bolovi u uhu, curenje iz uha te povišena temperatura. Ona se najčešće javlja kao dio bolesti dišnih putova jer tada mikroorganizmi mogu Eustahijevom cjevčicom doći do srednjeg uha i izazvati infekciju.

Bolest se razvija u tri faze. U prvoj fazi bubnjić poprima crvenu boju, javljaju se lagani bolovi u uhu koje prati povišena tjelesna temperatura. U drugoj fazi se počinje stvarati sekret, bubnjić je otečen, bolovi postaju jači, a tjelesna temperatura se diže. U trećoj fazi dolazi do curenja iz uha, nakon čega opće stanje osobe postaje bolje te simptomi polagano nestaju.

Većinom simptomi i sama upala traju oko dva ili tri dana, ovisno koliko imunitetnom sustavu treba vremena da se riješi svih mikroorganizama iz tijela. Ponekad se javljaju komplikacije koje tada postaju veoma opasne za cijelo tijelo i hitno je potrebna pomoć liječnika, no one su rijetke. Za liječenje upale srednjeg uha koriste se lijekovi protiv bola i povišene temperature te antibiotici u slučaju bakterijske upale.

Proširene vene

Više je razloga zbog kojih nastaju proširene vene. To mogu biti nasljedni faktori, trudnoća, dugo i naporno stajanje, hodanje ili prekomjerna tjelesna težina. Mogu se pojaviti i kod uzimanja određenih lijekova, hormona ili kontracepcije, ali na njihov nastanak može utjecati i produljeno izlaganje suncu ili solariju, nošenje visokih potpetica te starija dob, iako se najčešće pojavljuju kod ljudi između 20 i 40 godina starosti. Jedna su od najčešćih bolesti te s vremenom mogu postati iznimno bolne.

Osjećaj pečenja i boli

Na razvoj proširenih vena mogu vam ukazati već sitne promjene boje vena ili kože potkoljenica, osjećaj pečenja i boli u potkoljenicama, bol nakon dužeg stajanja ili hodanja, svrbež, pojava rana ili oteklina. Iako se najčešće javljaju na području potkoljenica, mogu se pojaviti i na drugim mjestima. Proširene vene se kod težih slučajeva liječe kirurškim putem uz pomoć lasera. Trajno se uklanja oboljeli dio vene, najčešće od potkoljenice sve do gležnja. Ukoliko su proširene dijagnosticirane dovoljno rano te ne izazivaju druge probleme osim onih kozmetičkih, potrebno je promijeniti način života u skladu s terapijom.

Šetnja i fizička aktivnost

Treba šetati svaki dan barem sat vremena te se baviti nekom fizičkom aktivnošću kao što je plivanje ili vožnja bicikla. Noge je potrebno svako malo odmarati držeći ih u povišenom položaju, najbolje namještene na dva jastuka koji idu pod potkoljenice. Elastične čarape mogu puno pomoći, isto kao i pravilna prehrana kako bi se spriječila pretilost. Proširenim venama pomaže i naizmjenično tuširanje hladnom i toplom vodom kako bi se potaknuo rad krvnih žila.
Masažom eteričnim uljima od ružmarina, eukaliptusa ili mente opustit ćete vene, dok vrlo dobar efekt na njih ima i kupka od korijena i cvijeta crnog sljeza.

Ukoliko ne tretirate proširene vene, one mogu prijeći u ozbiljnije bolesti kao što su flebitis i tromboflebitis, otok noge, ekcem i rane na nozi te otvrdnuće kože.

Šarlah simptomi

Nekoć je ova bolest bila jedan od glavnih uzročnika smrti kod djece, no danas je zahvaljujući antibioticima gotovo pa bezopasna. Ipak, vrlo je lako prenosiva i zarazna, tako da ju treba ozbiljno liječiti, kako se ne bi dalje širila i komplicirala oporavak pacijenta.

Simptomi šarlaha

Kod šarlaha je period inkubacije nešto kraći nego kod vodenih kozica, i traje do tjedan dana. Prvi simptomi šarlaha su upaljeno grlo, bolno gutanje, povišena temperatura i vrućica. Zatim dolazi do jakog crvenjenja jezika koji na svom dubljem dijelu ima karakteristične bijele nakupine. Kao i kod vodenih kozica, i kod šarlaha su prisutne malene crvene točkice po koži te osip. On se pojavljuje već dan ili dva nakon pojave prvih simptoma, a traje najviše tjedan dana. Najviše je zastupljen po prsima, leđima i ispod pazuha, a ponekad ga zna biti i na bedrima, dok se obrazi gotovo potpuno zacrvene.

Tada se uglavnom počinje s kurom antibiotika, i to prvenstveno penicilina. Za razliku od vodenih kozica, osip uzrokovan šarlahom ne svrbi toliko te se koža nakon nekoliko dana sama od sebe počinje guliti i otpadati. Od ostalih, manje zastupljenih simptoma, može doći do mučnine, vrtoglavice, opće slabosti, groznice i glavobolje. Sama bolest prestaje biti zarazna već nakon jednog dana liječenja antibioticima, a nakon 3 do 4 dana bolesnik može biti potpuno zdrav. Ako pacijent tih nekoliko dana provede u mirovanju i pije mnogo tekućine mogućnost pojave komplikacija je gotovo nepostojeća.

Vodene kozice i simptomi

Inkubacijsko vrijeme vodenih kozica je prilično dugo, a može trajati i do 2 tjedna. Već u tom periodu je osoba zarazna, premda znatno manje nego kada se simptomi već pojave. Početni simptomi su slični kao kod gripe, tako da oboljeli pati od glavobolje, mučnine i boli u mišićima.

Specifični kožni simptomi

Nakon dan ili dva počinju se pojavljivati specifični kožni simptomi, i to u obliku malenih crvenih točkica i osipa. Točkice se prvo pojavljuju na koži glave i lica, a zatim se šire torzom, rukama i nogama. Kod nekih oboljelih može se javiti i u unutrašnjosti usta, i to u obliku malenih i bolnih mjehurića. Nakon 24 sata gotovo cijelo tijelo je prekriveno ovim osipom, koji nakon par dana polagano tvori krastice. One uzrokuju snažnu potrebu za češanjem po koži, što može izazvati nastanak rana i ožiljaka. Zato se na osip nanose posebne kreme i masti, koje ublažuju svrbež i druge simptome.

Valja svakako spomenuti i mogućnost pojave vrućice i temperature, i to uglavnom kod odraslih oboljelih. Završetak bolesti je popraćen padom temperature, vraćanjem snage i otpadanjem krasti s tijela. Poželjno je čekati da kraste same otpadnu, kako bi se izbjegla šansa za nastanak ožiljaka.

Vodene kozice nisu previše ozbiljna bolest, ali ponekad može doći do neželjenih komplikacija, pogotovo kod starijih muškaraca, trudnica i djece koja imaju srčanih problema. U vrlo rijetkim slučajevima može doći do zaraze unutarnjih organa virusom varicella, što zahtjeva dodatno liječenje.

naslovna fotografija: wikimedia commons

Gnojna angina

Gnojna angina se najčešće javlja u obliku upale grla, uzrokovane virusnom ili gljivičnom infekcijom, bakterijskom upalom ili nekom drugom bolesti, a ponekad se javlja i kao odgovor tijela na neko negativno stanje. Dijagnoza svih tipova angine je ista, a podrobnije informacije i identifikacija uzročnika se mogu obaviti mikrobiološkom analizom brisova grla. Prvi znakovi bolesti su zasigurno specifični bolovi u grlu, poglavito u stražnjem dijelu ždrijela i na području oko krajnika. Bolovi su posebno izraženi prilikom gutanja i govorenja. Tada obično dolazi i do znatnog povećanja vratnih limfnih žlijezda i glavobolja.

Od drugih simptoma se mogu javiti povišena temperatura, groznica, malaksalost i umor, ali ponekad oni mogu i izostati. Liječnik će vam dijagnosticirati anginu pregledom grla, a ovisno o vizualnoj procjeni (ili mikrobiološkoj analizi), procijenit će o kojoj se vrsti radi. Tako se obična gnojna angina prepoznaje po crvenim umnjacima s bijelim točkicama, dok se primjerice ulcerozna angina prepoznaje po sluzavim sivkastim čirevima.

Idite liječniku

Gnojna anginu se preporučuje liječiti i ne čekati da sama prođe, a liječenje se najčešće sastoji od terapije antibiotikom, uz koje se mogu piti i analgetici (ako bolovi postanu prejaki). Kod težih slučajeva može se prepisati i injekcija penicilina. Iznimno je važno popiti terapiju do kraja, jer se tako smanjuje šansa od recidiva bolesti. Potrebno je tih nekoliko dana provesti u mirovanju i piti što više tekućine. Od ostalih preparata se preporučuje koloidno srebro, no njega je potrebno piti neko duže vrijeme.

Što se tiče narodne medicine i prirodnih lijekova jedna od bizarnijih tehnika je zasigurno vezivanje orahovog lista oko vrata i njegovo nošenje za vrijeme spavanja, a i čaj od kadulje se pokazao kao vrlo djelotvoran za ublažavanje simptoma. Ako ništa od toga ne upali uvijek ostaje mogućnost vađenja krajnika.

Seboreična koža

Kod osoba koje boluju od seboreje dolazi do pojačanog lučenja loja iz kožnih žlijezdi lojnica, što uzrokuje pojavu akni i kožnih ekcema te gljivičnu ili bakterijsku kožnu infekciju. Takva koža je gruba i sjajna, često s vidljivim ranicama i miteserima.

Znakovi seboreje

Prvi znakovi seboreje su mrljice na koži i skalpu. Mrlje mogu biti bijele ili sivkaste, ali vrlo brzo se šire po ostatku lica i postaju crvene. U većini slučajeva tada dolazi do ljuštenja kože, ali i ispadanja kose (ako je seboreja lokalizirana na području skalpa). Takvo stanje kod novorođenčadi uglavnom prođe samo od sebe nakon par dana, ali kod odraslih problemi mogu ostati tjednima, pa čak i godinama.

S obzirom da se takva koža najčešće pojavljuje na skalpu, potrebna je vrlo dobra njega i higijena upravo tog dijela glave. Preporučuju se posebni šamponi i losioni, koji sadrže antifungalne sastojke i smiruju upalu. Za ostatak tijela se može koristiti litijev glukonat ili salicilna kiselina u maslinovom ulju, a pomažu i losioni bogati vitaminom B6 i vitaminom A.

Za kronične upale može se prepisati tretman steroidima, koji mogu riješiti problem, ali će vjerojatno ostaviti i neke trajne posljedice na koži, kao što su ožiljci.

Od alternativnih metoda je sve popularnija fototerapija kojom se sprečava daljnji rast gljivica laserima posebnih valnih duljina. Također postoji cijeli niz biljnih preparata, od kojih valja izdvojiti aloe veru, ulje origana, med razrijeđen u vrućoj vodi i ekstrakt avokada.

Spolne bolesti

Teško prepoznavanje simptoma često uzrokuje prenošenje zaraze drugim osobama, a bez medicinskog tretiranja, osim neplodnosti, za posljedicu može imati i oštećenja drugih organa, pa čak i smrt.

Bakterijske spolne bolesti

Bolesti čiji uzročnici su bakterije uspješno se mogu liječiti lijekovima, a poduzmu li se koraci na vrijeme, najčešće će proći bez posljedica za zdravlje. U ovoj skupini nalaze se:
Klamidija – klamidijska infekcija često prolazi bez simptoma koji se, ukoliko ih ima, javljaju najčešće jedan do tri tjedna nakon rizičnog spolnog odnosa, uzrokujući kod žena gusti žućkasti iscjedak, bol u trbuhu i donjem dijelu leđa, te otežano mokrenje i bol pri seksualnom odnosu. Neliječena može uzrokovati trajno oštećenje jajnika, upalu prostate te neplodnost.
Sifilis – prepoznat ćete ga po čiru koji se javlja dva do tri tjedna nakon infekcije te otečenim okolnim limfnim čvorovima. Naknadno se može javiti osip po cijelom tijelu, temperatura, glavobolja, a posljednji stadij do kojeg mogu proći i godine, uzrokovati oštećenja mozga i srca, pa i smrt.
Gonoreja – najčešće pogađa muškarce, inkubacija traje do desetak dana, a simptomi uključuju upale, gnojni iscjedak te bol pri mokrenju. Slično poput sifilisa trajno može oštetiti druge organe te dovesti i do smrti.

Virusne spolne bolesti

Virusima uzrokovane spolne bolesti, nažalost ne možemo izliječiti, no cjeloživotno nošenje virusa možemo držati pod kontrolom. Ovdje se nalaze sljedeće:
Genitalni herpes – karakteriziraju ga mjehurići ili ranice koje pucaju nakon čega nestaje, no ostaje u organizmu te se aktivira pri svakoj malo stresnoj situaciji. Najveća mogućnost zaraze prijeti upravo za vrijeme postojanja mjehurića ili ranica, a inkubacija traje jedan do dva tjedna.
HPV – danas se smatra glavnim uzrokom raka grlića maternice i iako postoje brojne njegove vrste, one najopasnije najčešće prolaze bez simptoma. One koje ih pokazuju možete prepoznati po spolnim bradavicama koje su u odnosu na asimptomatski tip HPV-a manje opasne nego što zapravo izgledaju
Hepatitis B –  bolest jetre, prenosi se osim krvlju i spolnim putem. Simptome ćete primijetiti do šest mjeseci poslije u vidu povišene temperature, povećanja jetre i boli u njezinu predjelu, a ukoliko se ne prepozna na vrijeme može prijeći u kronični oblik.
HIV/AIDS – najopasniju od svih, karakteriziraju ha brojne druge infekcije kao posljedica oslabljenog imunog sustava, a godinama može proći potpuno neprimijećeno.

Seks u snu

Ovaj problem se možda na prvi pogled čini benignim, pa čak i simpatičnim, no oboljeli od seksomnije, a i njihovi partneri, mogu imati vrlo ozbiljna i neugodna iskustva. Pošto je poremećaj definiran i priznat tek nedavno još uvijek ne postoje detaljnija istraživanja na tom području. Ovaj fenomen zahvaća i muškarce i žene, a manifestira se kroz vršenje seksualnog čina u snu, nakon čega se subjekt ne sjeća ničega.

Seks u snu

san
seks u snu je poremećaj

Vjeruje se da je pojava ovog poremećaja povezana s drugim problemima prilikom spavanja, poput mjesečarenja ili pričanja u snu, a učestalija je i nakon konzumacije većih količina alkohola, opojnih droga ili nakon nakupljenog stresa. Osoba koja pati od seksomnije možda neće niti znati da ima taj problem, dok joj partner na to ne ukaže. Ponekad može doći i do neugodnih posljedica, pa čak i optužbi za silovanje, ako obje strane nisu svjesne da takav problem uopće postoji. Zbog toga je vrlo teško dijagnosticirati seksomniju, a i kad se osobi ukaže na problem, ona najčešće reagira posramljeno i misli da nitko to neće shvatiti ozbiljno.

Potražiti liječničku pomoć

Ipak, iznimno je važno potražiti liječničku pomoć, jer ako se ne osvrne na ovaj problem, može doći do frustracije, ljutnje, pa čak i optužbi za seksualno uznemiravanje. Liječenje se sastoji od razgovora sa psihijatrom i pokušaja da se riješe neke stresne životne situacije, ili se može potražiti pomoć u klinikama specijaliziranim za poremećaje spavanja. Ako ništa od toga ne pomogne, liječnik može prepisati neki od antiepileptika, koji će suzbiti aktivaciju neurona odgovornih za takve seksualne devijacije.