Hrabri telefon zvoni kao nikad. 4351 put netko ih je prošle godine pitao o mentalnom zdravlju djece. Telefon im zvoni zbog zlostavljanja, nasilja razne vrste, ali posebno zabrinjava što nikad nisu imali više poziva onih koji pitaju o suicidalnosti i samoozljeđivanju djece. Toga je 50% više nego godinu prije. Psihologinja koja se javlja na telefone, ali i predsjednica Udruge Hrabri telefon Hana Hrpka koja je u RTL Direktu govorila o ovoj važnoj temi.
Broj Hrabrog telefona podjednako okreću i djeca i odrasli:
"Podjednaki je broj poziva djece i mladih, nešto možda malo više na telefonu za mame i tate, no pružamo i e-savjetovanje putem emaila i chata, a to je kanal koji mlade više vole koristiti. To im je prirodan način komunikacije i čak još jedan stupanj anonimnije. Lakše je neke stvari možda napisati nego izgovoriti, no kada bi sve zbrojili - tu smo negdje", kazala je pa dodala da je riječ ponajprije o savjetodavnoj liniji.
"Nama je u fokusu porazgovarati s djetetom i smirimo ga ako je uznemireno. Najčešće smo prva osoba s kojom dijete razgovara o teškim temama. To može biti nasilje ili misli koje mu se javljaju ili iskustva. Važno je porazgovarati i vidjeti što se događa, koliko često i je li riječ o nasilju ili nečemu drugom. Osobito nam je važno vidjeti tko su osobe od povjerenja u okolini. Neko dijete već kaže nekome i dobije 'Nije to ništa. Ajde izdrži. Šuti i trpi. Da si se više potrudio…' No neka djeca nikome niti ne žele reći jer žele zaštititi svoje roditelje da se ne bi još više brinuli i da ih ne bi opterećivali jer vide da je i roditeljima teško", kazala je Hrpka.
Kada se susretnu s djetetom koje spominje samoozljeđivanje, bitno im je objašnjava Hrpka, utvrditi sigurnost djeteta.
"Jako nam je važno utvrditi sigurnost djeteta, ozljeđuje li se, na kojim dijelovima tijela, krvari li. Ako govorimo o samoubojstvu je li već u akciji ili razmišlja o tome i je li u razradi akcije. Ovisno o tom stupnju je i naše djelovanje drugačije. Hoćemo li uključivati neke druge službe, a u svakom slučaju razgovaramo s djetetom da potraži stručnu pomoć. Jako bi bilo važno da dijete ima osobu od povjerenja koja može s njim potražiti pomoć", kazala je.
Porast depresivnih misli i pokušaja suicida može se povezati i s razdobljem pandemije i potresima u određenim dijelovima Hrvatske.
"Ono što možemo primijetiti da je porast u svim sustavima, policije, socijale, obrazovanja, svi prijavljuju povećan broj pokušaja i suicida djece i mladih. Ono što možemo objasniti je s razdobljem pandemije i potresima u nekim dijelova toga kakvo je mentalno zdravlje roditelja, o tome donekle i ovisi mentalno zdravlje djeteta. Ako je roditelj bio u teškoćama, brojne su ekonomska pitanja, problemi s kojima se i odrasli jako teško nose, a djeca to vide. Već i najmanja djeca od 3 godine vrlo lako opažaju neverbalnu komunikaciju svojih roditelja i vide koliko su roditelji u grču i strahu i odluče da neće reći ni pokazati ono što osjećaju u sebi. Djeca žele govoriti o tome, moramo im dati mogućnosti da dobiju pomoć. Premalo je stručnjaka u sastavu. Užasno se dugo čeka, nema psihijatara za djecu, to nam govore sve psihijatrijske ustanove za djecu i mlade. Škole nemaju dovoljan broj stručnih suradnika niti za svakodnevni rad, a kamoli za pojačane potrebe", rekla je pa podsjetila da je broj Hrabrog telefona za djecu 116111, za mame i tate 0800 0800, ali moguće im se obratiti putem chata, emaila koji je dostupan na njihovim kanalima.
