Posljednji tekst koji sam pisala, pisala sam svojoj bolesnoj mami koja je, nažalost, sada na nekom boljem mjestu, no da se ne vraćamo u neka tužnija vremena, ovo je pismo Njegovoj mami - ženi koja je rodila moje 'sve' prije pune 43 godine.
Iako se šalimo da su njemu sada 33 godine, a da ću ja za dva dana napuniti okruglih 20, istina je malo drukčija i smješta nas jedno desetljeće kasnije.
Između mene i njega je 13 godina nezamjetne razlike, a da ste ga rodili ranije, kako često znadem njurgati sebi u bradu, možda se ne bi 'pronašli' pod ovim okolnostima. Kako god bilo, 'dogovorili smo se' da ako ja jedno umrem sa svojih recimo 90 godina (znam, nadobudna sam), da on mora doživjeti 103. Jer nisam ja kriva što je toliko stariji od mene, niste vi, ali pravda mora biti zadovoljena. Otići s ovog svijeta ne smije prije mene. Ili u najboljem slučaju, tu negdje u isto vrijeme.
Nego da nastavim... Ne moram vam govoriti koliko je poseban jer to već znate. Otac je dvije već velike curice koje odgaja najbolje moguće na svijetu, na isti način kako ste vi njega odgajali. Vidim to u njemu, iako, teško je nadmašiti vas.
Jednom mi je rekao: 'Hoću se i ja što češće dizati rano ujutro da curke prije njihove škole dočekam s doručkom, tako su sa mnom i bratom radili moji mama i tata'. Zaključili smo da je to ponekad nemoguće s obzirom na njegovo ludo radno vrijeme, ali bitna je namjera. I znam da njegove curke to znaju.
Naravno da su me u početku upozoravali: 'Hej, znadeš li u što se upuštaš, ti si tek u kasnim dvadesetima, a on ima ne jedno, već dvoje djece?', a ja sam im bez razmišljanja ispalila: 'Ma bila bih s njim i da ih ima desetero prije nego što je upoznao mene'. I danas tako mislim. Bilo je svakakvih dečkića prije njega u mom životu i svi su bili bez djece, ali nijedan se ne može mjeriti s njime, nekime tko je na identičnoj valnoj i emotivnoj duljini sa mnom. To što vam je sin DILF (objasnit ću vam uživo što to znači i unaprijed mi oprostite na ovakvom riječniku :)), također mu nije na odmet, ali eto, i to je nešto što je pokupio od Vas i Vašeg muža - dobre gene.
Zna biti luckast, ali da nije, bio bi mi dosadan, koliko god mi to nekad išlo na živce. Voli biti ponosan, glumiti alfa mužjaka, no u isto vrijeme, prilično je emotivan, zbog čega će me sada zatući jer sam ovako javno to napisala. Ne brini, mici, ti da obučeš najroziju majicu ikad, jednako bi kroz nju ispoljavao svoj testosteron da bi svi u krugu od 20 metara od tebe mogli nanjušiti da im se približava jedan reprezentativni muški primjerak svoje vrste :) :P
Da se samo ne zezamo, moram vam napomenuti da znam da je potrebno biti 'žena zmaj' da odgoji takvog sina. Onoga koji se zna pobrinuti za sebe i bez ženske osobe u životu (jer mnogi ne znaju), onoga koji brine o svojim bližnjima, bori se za njih kao lav, dao bi im sve što ima, tu je kad je najteže, toliko da je i njemu teško, koliko suosjeća. Zbog toga samo, imate moju vječnu ljubav i poštovanje.
Stoput sam vam rekla da ste mi kao druga mama, sada kad moje mame nema. Učite i mene bitnim stvarima u životu, nastavljate tamo gdje je moja mama stala i popunjavate rupe gdje je ona 'fulala'.
Naučili ste ga da život nije med i mlijeko i staloženi ste i kad je vama najgore. Tako se ponašamo i nas dva, učimo po modelu. Kad nas teške nedaće sustignu, malo prokukamo, ali ubrzo dignemo glavu i borimo se, jer očito nam sudbina sprema nešto puno veće i ljepše, kad nas stavlja pred sve te zapreke po životnom putu. To valjda radi jer znamo da se to možemo podnijeti.
I to radimo, zajedno.
Volim način na koji cijeni moj karakter, moju pamet, i što nije preplašen zbog toga. Stoji rame uz rame uz mene, intelektualno i socijalno. Moj glas mu znači puno, ali nije ni on tiši od mene, kada misli ili zna da je u pravu. I ponovno znam, da je to poštovanje prema ženama ugrađeno u njemu jer ga je tako mama učila.
Nekima možda ulizivačko pismo 'valjda jednom budućoj svekrvi' (hint :D) čista je moja iskrena namjera da Vam zahvalim na svemu. Pogotovo na njemu! <3 Sretna Vam 43. godišnjica njegovog dolaska na svijet :)